fbpx

POVIJEST BAJKI KOJE DANAS ČITAJU DJECA DILJEM SVIJETA

Braća Grimm nisu sama pisala svoje priče. Priče su se u prošlosti najčešće prenosile usmenom predajom, dakle nisu se zapisivale. Braća Grimm su zapravo sakupljala priče koje su u narodu već postojale. Čak su imali i svoje pomagače koji su za njih tražili i zapisivali priče. Priče su uvijek imale neku pouku, a često su se pričale kako bi se spriječilo neko nepoželjno ponašanje te kako bi se upozorilo na posljedice koje bi takvo ponašanje moglo donijeti.

Dr.sc. Heinz Rölleke je profesor na Sveučilištu Bergische Wuppertal i savjetnik u znanstveno- savjetodavnom odboru Društva braće Grimm. Započeo je detaljno istraživanje temeljeno na povijesnim činjenicama bajki braće Grimm prema zapisima i literaturi od 1913. -2014. godine. Prvo izdanje Crvenkapice iz 1812. godine, već je u svom drugom izdanju 1819. imalo neke izmjene. Na primjer, “palačinke” su postale “kolač”, a riječ “Bouteille” zbog neprijateljstva protiv svega francuskog, zamjenjuje se riječju “boca”. Osim igre riječima, Crvenkapica krije mnoge zanimljivosti i važne pouke.  

ZNAČENJE BOJA U BAJKAMA

Za početak,  boje su u bajkama (ovdje konkretno u Grimmovim bajkama) imale važnu uloguCrna je, naprimjer, označavala tugu ili smrt, crvena ljubav, strast ili opasnost, plava san, sanjarenje, žuta razboritost i zavist, zlatna bogatstvo, a zelena nadanje i otrov. Zanimljivo je što većinu navedenih boja i danas povezujemo s istim značenjem, te u nama bude iste asocijacije.  Izvorna verzija priče o crvenkapici braće Grimm jasno će vam pokazati koliko su se bajke mijenjale tijekom godina i kako su one tek kasnije postale priče za djecu. 

PRIČA O CRVENKAPICI

Radnja jedne od najpoznatijih priča braće Grimm smještena je u izoliranom dijelu Alpa. Cilj bajke bio je upozoriti i dokazati svakome pojedincu da postoje stvari koje su zabranjene te se neke granice nikako ne smiju prijeći. Glavni lik ove priče mlada je djevojka koja je tek zakoračila u svijet odraslih. Nosi crvenu kapicu koja je zapravo bila simbol za njenu prvu mjesečnicu. Obitelj je djevojci naložila da baki odnese kruh i mlijeko. Poznato, zar ne? Šuma je predstavljala opasnost, ulazak u nepoznato. 

Vuk utjelovljuje opasnost koja je vrebala u toj šumi, simbol neobuzdanosti i nerazumnosti s kojom se crvenkapica (i svaka mlada djevojka) susreće u ovoj životnoj dobi i s kojom se mora suočiti. Mlada djevojka uspijeva prijeći šumu i sretna dolazi do bakine kuće koja je bolesna i leži u krevetu. Baka kaže djevojci da zadrži kruh i mlijeko te da pojede meso, koje je za nju u kuhinji pripremila. Crvenkapica posluša baku te pojede meso do sitostiZatim baka naredi djevojci da skine dio po dio svoje odjeće, spali je te legne kraj nje. Djevojka bez promišljanja i bez dvojbe napravi rečeno, no nije li bakin nalog malo neobičan? 

Tek kada legne u krevet shvati da se u krevetu zapravo nalazi vuk. Vuk se grohotom nasmije te kaže djevojci da je upravo pojela meso svoje bake. Na kraju priče, vuk proždire i Crvenkapicu. U izvornoj priči, osim što je vuk metaforički predstavljen kao predator, predstavlja seksualnost, koja u toj životnoj dobi iza sebe krije opasnost. Činjenica da mlada djevojka pojede stariju gospođu prikazuje da se sve staro zamjenjuje novim. Jednako tako, mlado (novo) je prikazano kao glupo i naivno te se tome još pridodaje i svetogrđe – kanibalizam.

Ljudi nisu uvijek onakvi kakvima se predstavljaju, što je važna lekcija u životu. Iako priča izaziva trnce u tijelu, i u novim izdanjima ove poznate priče pouka ostaje ista: ne vjeruj strancima.

 

Foto: © Wkipedia Commons (Elisabeth Jerichau-Baumann)

Izvor: Gedankenwelt