fbpx

RIJEKA 2020: SUVREMENA UMJETNICA DORA BUDOR NA FASADI MMSU-a IZVODI UMJETNIČKU INSTALACIJU

U sklopu izložbe “S kolekcijom” umjetnika Davida Maljkovića koja će u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti biti otvorena u petak 31. siječnja u 20 sati kao dio programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture, renomirana suvremena umjetnica mlađe generacije Dora Budor na fasadi MMSU-a izvodi privremenu umjetničku intervenciju naslovljenu “There’s something terrible about reality and I do not know what it is. No one will tell me”.

Riječ je o crvenom monokromu izvedenom na fasadi koja tek čeka svoju pravu obnovu. Smještanjem intervencije na ovu lokaciju, monokrom ima tendenciju da postane kronotop, koristeći apstrakciju za stvaranje ambijenta. “Intervencija”, kaže umjetnica, “utjelovljuje potencijal narativa bez radnje, dodajući sloj fikcije izložbi postavljenoj u zgradi”.

S gustom, sjajnom, crvenom bojom koja pokriva cijelu fasadu, uključujući i prozore koji sada boje svu svjetlost što ulazi u prostor Muzeja,  zgrada postaje specifična, označena, pa je za očekivati i da će se promijeniti način na koji se o njoj govori.

Koristeći se primjerima iz kinematografije, Budor se u radu referira na bojanja okoline, svjetla i arhitektonskih obilježja u filmu, pri čemu se crvena boja specifično često povezuje sa ženskom tjeskobom i neurozom.  Na primjer, crvena se koristi za istaknute površinske elemente infrastrukture i pojačavanje interijera u filmu “Crvena pustinja” Michelangela Antonionija koji ju koristi za, kako je kazao, “arhitekturu tjeskobe”. Glavna glumica filma Monica Vitti u “Crvenoj pustinji” izgovara rečenicu “There’s something terrible about reality and I do not know what it is. No one will tell me” po kojoj je Dora Budor nazvala intervenciju.

Inače, ova je intervencija nastavak njenog rada iz 2018. koji je pod nazivom “Red Monochrome (There’s something terrible about reality and I do not know what it is. No one will tell me)” izvela u sklopu skupne izložbe Casa Tomada u Mexico Cityju. Monokromnu intervenciju stopila je s napuštenom zgradom u kojoj se održavala izložba, s ciljem da potencira izložbenu heterotopiju, čime se referira na Michela Foucaulta koji pod heterotopijom podrazumijeva prostore koji su po nekom kriteriju „drugi“, uznemirujući, intenzivni, kontradiktorni ili transformirajući.

Svjesna snažne simbolike crvene boje, umjetnica naglašava kontinuitet svog rada s konceptualnim, umjetničkim praksama druge linije s ovih prostora, kao što su crvena u opusu umjetnika Mladena Stilinovića ili umjetnička akcija Crveni peristil.


O autorici:

Dora Budor (1984., Hrvatska) umjetnica je s njujorškom adresom. Njezino stvaralaštvo temelji se na instalacijama, okolini i skulpturi, a nastanjuje kinematografske ekosustave i nestabilne arhitekture.  Dorini radovi nastaju kao kompleksni sustavi u kojima svaki element postoji u međuovisnosti s drugim. Ovo često obuhvaća specifičnosti i kontekst samog prostora na koji rad reagira i unutar kojeg pregovara o svojim temeljnim uvjetima.

Budor je izlagala na brojnim izložbama u SAD-u, Europi i Aziji. Njezine nedavne samostalne izložbe održane su u Kunsthalle Baselu (2019.), galeriji 80WSE (2018.), Ramiken Crucibleu (2016.) i Swiss Instituteu (2015.). Njezini radovi predstavljeni su na brojnim grupnim izložbama, npr., u Whitney Museum of American Art, Louisiana Museum of Modern Art, Palais de Tokyo, Swiss Institute, Museum Fridericianum, Kunsthalle Biel, La Panacee Montpellier, Halle für Kunst und Medien, MOCA Beograd, K11 Art Museum, David Roberts Art Foundation, kao i na 9. Berlinskom bijenalu, Bečkom bijenalu, Art Encounters 2017., 13. Baltičkom trijenalu i 16. Istanbulskom bijenalu. U 2020. austrijski Kunsthaus Bregenz predstavit će njezinu najveću dosad održanu samostalnu izložbu.

Budor je 2014. godine osvojila nagradu za mlade umjetnike fondacije Rema Hort Mann, a 2018. stipendiju fondacije Pollock Krasner. Godine 2019. primila je prestižnu Guggenheimovu stipendiju.