fbpx

JELENA PERVAN: ‘KUĆA OD PRIČA SIMPATIČNI JE BIJEG U PRIČU I BIJEG U SEBE’

jelena pervan

Za knjige doista možemo reći da su najbolji poklon koji nam može dati odgovore na brojna životna pitanja. Svaka knjiga nam omogućava putovanje na mjesta na kojima nikada nismo bili, upoznavanje novih svjetova, ljudi i različitih situacija.

Čitanje otvara vrata beskrajnim mogućnostima: čarobnim svemirima, pričama iz prošlosti i futurističkim vizijama. To je ključ koji može otvoriti brave kreativnosti i dati nam inspiraciju za život. Može nas ispuniti emocijama koje nas podsjećaju da smo zaista živi i dati nam priliku za rast. Djeca od najranije dobi mogu postati čitatelji za cijeli život. Pisanje i čitanje prilika je za pogled na svijet iz nove perspektive, ali i izražavanje svih kreativnih ideja koje čuče u svakome djetetu.

Ponekad postoji knjiga koja privuče djetetovu maštu i on postaje zainteresiran za uzbudljivi svijet fikcije ili roditelji utječu na to da njihova djeca vole knjige ako i sami dijele svoju ljubav prema književnosti te daju primjer svojim ponašanjem. Ako ništa od toga ne uspije, postoji osoba koja će djeci čitati knjige na poseban način i probuditi veliki interes. Ona je Jelena Pervan, dječja spisateljica i novinarka koja iza sebe ima 11 objavljenih knjiga za djecu, ali i jedinstveno mjesto na kojem s polaznicima pripovijeda i piše nove priče.

kuća od priča

Zagrebačka ‘Kuća od priča‘ okuplja sve male ljubitelje čitanja i pisanja, ali i one koji ne mogu prenijeti svoje ideje i napisati priču prema tijeku vlastitih misli. Bilo da se blokada događa zbog otpora prema pisanoj riječi ili zdravstvenih poteškoća, Jelena je kreirala nekoliko uspješnih autorskih programa za djecu svih dobnih skupina. Dodatno se educirala za rad s djecom s teškoćama u razvoju, često posjećuje rehabilitacijske centre, a nekoliko godina je radila u Udruzi Crveni nosovi klaunovi doktori kao asistent na programu za djecu s teškoćama u razvoju i suradnica za odnose s javnošću.

Osim u Kući od priča, spisateljica često održava književne radionice u knjižnicama, školama, vrtićima, kao i tematske radionice kreativnog pisanja. Velika posvećenost, ali prvenstveno ljubav prema poslu koji radi prepoznata je od brojne djece koja su upravo na njezinim programima oslobodili svu svoju kreativnu blokadu, te zavoljeli čitanje i pisanje. Razgovarali smo s Jelenom o nastanku ‘Kuće od priča’, stvaranju zanimljivih slikovnica, senzoričkom pripovijedanju, kao i novim kreativnim planovima.

Iako si diplomirala novinarstvo, tvoj životni odabir je rad s djecom. Kako si postala “Piskinja” i koja se priča krije iza originalnog naziva tvog obrta?

Ne znam jesam li ja odabrala, ili je taj poziv odabrao mene. Ljudima bude neobično kad čuju da pišem za djecu od srednje škole, iako sama još nemam djecu. Obično su vlastita djeca mnogima motiv da krenu u takvo predivno zanimanje. Kao mala sam obožavala priče, animirane filmove, predstave, ali nisam voljela čitati. Baš nikako. Ovo je bio način da si poklonim priče koje bi maloj meni bile zanimljive. Ja nisam bila dijete koje je gutalo knjige i možda baš zato dobro poznajem probleme s kojima se susreću djeca koja ne vole čitati. Znam kako ih dobiti na priču. „Piskinja“ je naziv koji mi je dao jedan mali Fran na književnom susretu u knjižnici. Taj me naziv najbolje opisuje pa sam i obrt pod kojim djelujem nazvala tim imenom.

Od 2019. ‘Kuća od priča’ je mjesto okupljanja malih kreativaca i ljubitelja pisane riječi. Dobrodošli su i oni koji ne znaju kako svoje ideje pretvoriti u priče, jer tvoja metodologija pomažu da izraze svoje misli. Kako izgleda zajedničko druženje i stvaranje priča u Kući od priča?

Ja sam imala tu privilegiju da sam kao dijete išla na nekoliko kreativnih aktivnosti i sve su one bile moja velika radost. Svoju dramsku pedagoginju i danas obožavam jer mi je dala prostor da budem svoja, kreativna i onakva kakva jesam, što u školi često nisam imala priliku biti. To je onaj predivan osjećaj u trbuhu kad si na mjestu koje te istovremeno smiruje i jako zabavlja.

Upravo tu atmosferu želim stvoriti i nadam se da je uspješno stvaram na svojim radionicama. Iznad svih zadataka i tehnika, najveći mi je cilj da moji polaznici imaju tih sat vremena tjedno prostor u kojem se mogu i nasmijati i zaplakati i družiti i šutjeti, ako im je to potrebno. Kuća od priča simpatični je bijeg u priču i bijeg u sebe. Puno se smijemo, pričamo, stvaramo i obavezno se počastimo keksićima i čajem. Rituale koje volimo ne propuštamo nikako.

Kao i kod svakog dolaska u nečiju kuću i u Kući od priča postoje neka pravila. Tvoja su inspirativna i ohrabrujuća, kako bi se svako djece osjećalo dobro i prihvaćeno. Kako glasi kućni red?

Prilažem fotku:

Kreativan prostor Kuće od priča nudi nekoliko različitih programa koji obuhvaćaju sve potrebe djece: od predškolske do djece koje imaju poteškoće u razvoju. Predstavi nam autorske programe koje si osmislila.

Školarci od drugog razreda pa na dalje dobrodošli su na tromjesečni program kreativnog pisanja „Ups! Upao sam u priču“ koji mogu pohađati grupno i individualno, kao i na tematske radionice pisanja koje se povremeno održavaju subotama.

Djeca vrtićke dobi dolaze na program Pričanac na kojemu pričamo priče, ali i stvaramo vlastite, vježbamo naracijske vještine, igramo uloge i ugošćujemo zanimljive i kreativne goste čiji je rad usko vezan uz priču (glumce, lutkare,…). Osim redovnih radionica, djeca su dobrodošla i na povremene tematske radionice subotama.

Treći redovan program su radionice senzoričkog pričanja priča Leti, leti priča koje su namijenjene djeci s višestrukim teškoćama u razvoju.

Kroz dugogodišnji angažman i usavršavanje, puno si vremena posvetila senzoričkom pripovijedanju i radu s djecom s poteškoćama u razvoju te volontiranju u rehabilitacijskim centrima. Reci nam nešto o senzoričkom pripovijedanju i uspješnosti ove metode kod djece s poteškoćama u razvoju.

Senzoričko pričanje priča otkrila sam slučajno, istražujući načine na koji bi priču mogla približiti djeci s teškoćama. Ono se provodi i u našim rehabilitacijskim centrima, a u inozemstvu postoje razne udruge koje izrađuju materijale za senzoričke priče, nude edukacije i savjete. Senzoričko pripovijedanje uključuje niz rekvizita, mirisa, okusa, tkanina, tekstura koji priču podižu na jednu novu razinu i uključuju sva djetetova osjetila u proces.

Nekoj je djeci teško razumjeti sadržaj priče, rečenice, riječi, pojmove, ali zato mogu doživjeti snažnu emociju dirajući neki predmet, osjećajući miris koji ima značenje. Svaka priča može postati senzorička priča, ako se pravilno prilagodi i ako je izbor rekvizita adekvatan za određeno dijete i njegove teškoće. Ova metoda pričanja priča pomaže nam povezati se s djecom koja imaju višestruke teškoće, ne govore, ne vide, imaju senzoričke smetnje. Osim s djecom s teškoćama, senzorička se priča uspješno koristi i s djecom urednog razvoja, vrtićke dobi.

Tko najčešće dolazi na tvoje programe: čitači ili oni koje roditelji pokušavaju potaknuti na više čitanja i bolje pismeno izražavanje? Kakve su uopće navike čitanja kod današnje djece?

Dolaze i jedni i drugi. Velika većina mojih polaznika zaista obožava priču, ali uglavnom ne vole čitati ili otežano čitaju. Dosta kreativnih igara koje radimo imaju za cilj osloboditi ih tog otpora prema čitanju. Možda je najuspješnija tehnika stvaranje vlastitih priča. Dijete koje uspije svoju ideju razraditi, strukturirati, zapisati i onda još predstaviti drugima, osjeća se dobro i uspješno. Stvarajući svoje priče, dobiju želju zaviriti i u tuđe.

Navike čitanja ovise o mnogo faktora, o tome ima li dijete nekih specifičnih teškoća u čitanju, koliko je izložen pričama, predstavama i kreativnim sadržajima kod kuće, koliko je motiviran u školi i dr. Čitanje zahtijeva vrijeme i koncentraciju, a to je nešto što novijim generacijama često nedostaje. Zato djeca uglavnom biraju kraće forme, stripove, kratke priče s puno ilustracija, širokim i neobičnim fontovima i serijale knjiga u kojima dobro poznaju sve likove (Gregovi dnevnici npr.)

Ljubav prema pisanju prenijela si u 11 knjiga za djecu koji čine zbirku priča ‘Brbljava Iva’ i popularnu seriju slikovnica o medvjediću Hrkalu i smiješnim bakterijama ‘Mrljeku i Prljeku’. Tu sigurno nije kraj tvog kreativnog izražavanja, pa da te upitamo; gdje pronalaziš inspiraciju za svoje knjige?

U sebi, u drugima, u svojim i tuđim nesavršenostima. One su uvijek dobar izvor tema za priče. Prije sam pisala isključivo za sebe, a onda sam počela jako osluškivati što djeca vole i žele naći u pričama. Serija slikovnica o Mrljeku i Prljeku stvorena je upravo na taj način i djeca je, od svih mojih knjiga, najviše vole. Trenutno se ilustrira i četvrti nastavak Mrljeka i Prljeka na temu neuredne sobe i jako mu se radujem, a moji mali čitatelji jedva čekaju.

U nepunih godinu dana postojanja ‘Kuća od priča’ je probudila veliki interes kod djece, kao i na brojnim gostovanjima i radionicama. Uskoro počinje nova školska godina, do kad su upisi i što si sve pripremila za svoje buduće polaznike/ice?

Puno se toga promijenilo u ovoj prvoj godini poslovanja u mojoj glavi, ali ono što je ostalo isto i nadam se da će uvijek ostati je želja da radionice Kuće od priča bude kvalitetne i djeci zanimljive. Jako se trudim biti pripremljena, biti prisutna kad sam s djecom, ali i iskrena. Nekad i meni nije dobar dan, imam pravo na njega, kao i oni. Ljudi smo i želim da znaju da ovdje mogu biti svoji.

Većina starih polaznika nastavlja svoje putovanje u priču, a otvoreni su upisi i za novu grupicu kreativnog pisanja. Ove ću se godine, ako mi situacija dozvoli, malo više posvetiti i jednodnevnim radionicama subotama kao i gostovanjima Kuće od priča u druge ustanove. Vjerujem da Kuća od priča ima budućnost. Želim da se stvara polako, ali kako spada.

Za više informacija o programima i novostima u ‘Kući od priča’ pratite Facebook i Instagram stranicu ili kontaktirajte Jelenu na e-mail: kucaodprica@gmail.com

 

Naslovna fotografija: © Marija Gaura