Djela Patricije Highsmith često se opisuju kao psihološki trileri i krimići, no izmiču jednostavnim žanrovskim odrednicama. Highsmith bježi od klasičnih trilerskih formula „običnog čovjeka u neobičnoj situaciji”, mysteryja ili detektivskog romana. U svojim romanima ona prikazuje likove zarobljene u nezdravim brakovima, opsesivnim prijateljstvima ili narušenim obiteljskim odnosima, ljude koji u sebi nose klicu svakodnevne zlobe (zavist, ljubomora, neuzvraćena ljubav, nerealiziranost, dokonost), koja u odgovarajućim okolnostima može prerasti u zločin i to ih čini zastrašujuće uvjerljivima.
Highsmithini zapleti nisu usmjereni na akciju, koja inače karakterizira ovaj žanr, koliko na studije karaktera. Patricia Highsmith pritom ne analizira, nego se bavi opisom vanjskih manifestacija navedenih boljetica, koje njezine antijunake obuzimaju mimo njihova znanja, što je jedna od osobina koja njezin stil čini prepoznatljivim i izrazito podatnim za filmske ekranizacije. Njemački redatelj Wim Wenders, i sam veliki obožavatelj njezina opusa, najbolje je to sažeo riječima da Highsmith „ne analizira, nego prikazuje“.
Njezina djela, međutim, bujaju potkontekstom – klasnim trenjem, potisnutom seksualnošću, pritiscima od društvenih očekivanja – stoga nije neobično što su brojne adaptacije njezinih djela, unatoč vjernom slijeđenju zapleta, sasvim drugačije i u temi i u dojmu. Tijekom pola stoljeća spisateljske karijere, djela Patricije Highsmith doživjela su nekoliko desetaka filmskih, radijskih i kazališnih adaptacija, u rasponu od SAD-a i Velike Britanije, preko Austrije i Njemačke, pa sve do Indije (bollywoodska inačica Talentiranog gospodina Ripleya, Naan iz 2012).
Interes za njezinim djelima nastavljaju se do današnjih dana, pa nas do kraja godine očekuje nova ekranizacija jednog od njezinih najpoznatijih romana, Duboka voda, u režiji Adriana Lynea, dok televizijska kuća Showtime priprema seriju Ripley prema konceptu oskarovca Stevena Zailliana.
Program Talentirana gospođa Highsmith predstavlja izbor filmskih adaptacija te djela inspiriranih njezinim motivima i stilom, u kojima su se s izazovima Highsmithine proze u koštac uhvatili neki od velikana sedme umjetnosti. Mnogi od ovih filmova mogli bi se opisati kao interpretacije, pri čemu se Highsmithini motivi intrigantno spajaju s autorskim opsesijama njihovih tvoraca, često s impresivnim rezultatima.
Ciklus otvaraju dvije antologijske ekranizacije: Nepoznati iz Nord Expressa, adaptacija njezina romanesknog prvijenca u režiji Alfreda Hitchcoka, te triler Renéa Clementa U zenitu sunca, u kojem je Alain Delon utjelovio Highsmithina najpoznatijeg literarnog antijunaka – Toma Ripleya.
Na programu će biti i adaptacije koje su režirali Wim Wenders (Američki prijatelj, 1977), Claude Miller (Ta slatka mučnina, 1977) Michel Deville (Duboka voda, 1981), Anthony Minghella (Talentirani gospodin Ripley, 1999), Hossein Amini (Dva lica siječnja, 2014) i Todd Haynes (Carol, 2015) te filmovi s referencom na njezine teme, izgradnju likova i ugođaj, kao što su Nevjerna (2002) Adriana Lynea, Nestala (2014) Davida Finchera i Gillian Flynn te Rasprskavanje (2015) Luce Guadagnina.
Dio programa ostvaren je u suradnji s Goethe Institutom.