ZAŠTO OSUĐUJEMO DRUGE LJUDE? ODGOVORI I SAVJETI KOJI ĆE VAM POMOĆI DA TO VIŠE NE ČINITE

Osuđujemo svaki dan nebrojeno puta iako su nas od djetinjstva učili da ne osuđujemo druge ljude i da to nije poželjna osobina. Bez obzira na to što smo takvu odgojnu lekciju primili na znanje, svejedno se često nađemo u situaciji da stavljamo negativne konotacije na pročitane članke o poznatim osobama, komentiramo stil odijevanja kolega na poslu ili novosti na društvenim mrežama. Postaviti pitanje jeste li ikada nekoga osuđivali možda zvuči besmisleno, zato je bolje da zajedno otkrijemo zašto se to uopće događa. Kako se ljudi nađu u vrtlogu osuđivanja?

ZAŠTO STALNO OSUĐUJEMO DRUGE LJUDE?

Mišljenjem o drugima i pridodavanjem određenih osobina zapravo pokušavamo razumjeti zašto ljudi to rade. Kada postavimo to pitanje, prolazimo kroz proces kojim pokušavamo dobiti odgovor odgovoriti, dok naš mozak pokušava razumjeti uzrok određenog ponašanja.

Postoje dvije vrste atribucija koje pridodajemo tuđem ponašanju: one vezane uz situaciju i uz vezane karakter. U socijalnoj psihologiji atribucija je proces zaključivanja uzroka događaja ili ponašanja. Atribucija je nešto što svi radimo svaki dan, obično bez svijesti o temeljnim procesima i predrasudama koje vode na naše zaključke.

Kod atribucija vezanih uz situaciju vjerujemo da su one potaknute situacijom s kojom se osoba susrela ili u kojoj se nalazi. Na primjer, kolega na poslu se „istresao” na vas jer je pod stresom ili je jednostavno imao loš dan. Atribucije vezane uz karakter povezane su, dakako, uz nečiji karakter. Kada stvaramo takvu vrstu pretpostavki, vjerujemo da je ponašanje izazvano nečijom osobnošću. Karakteriziramo li ranije navedenog kolegu kao nestrpljivog ili neljubaznog, stvaramo karakternu atribuciju.

Lako je osuditi ili hvaliti tuđe postupke, ali ako ne znamo čime su ti postupci izazvani, zapravo ne znamo ništa. Naš mozak automatski stvara pretpostavke o postupcima i ponašanju drugih kako bismo mogli svakodnevno funkcionirati bez suvišnog gubljenja vremena i energije pokušavajući razumjeti sve što se oko nas događa. Možemo izdvojiti četiri glavna razloga zbog kojih ljudi tako često posežu za negativnim mišljenjem.

1) Čini nas superiornijima

Osuđivanje (negativno) je jedan od načina kojim se ljudi “uzdižu iznad drugih”. Osuđivanjem uspoređujemo sebe s drugima te sebe smatraju superiornijima. Uspoređujući tuđi život, ponašanje i izgled sa svojim, ustanovljuju da su puno bolji. Ovakva je vrsta usporedbe iznimno nezdrava i netočna.

2) Pomaže nam u razumijevanju svijeta oko nas

Osuđivanjem raspoznajemo svijet oko sebe te se pokušavamo uklopiti. Stvaranjem mišljenja o drugima lakše raspoznajemo ono što mi želimo, a i ono što ne volimo ili što pokušavamo izbjeći.

3) Otkriva karakteristike koje ne volimo kod sebe

Najčešće primjećujemo vlastite osobine u drugima koje zapravo pokušavamo zanijekati. Kritiziramo tuđe navike, izgled i način života zato što je upravo to ono što ne volimo kod sebe samih.

4) Čini nas privrženijim skupini

Ponekad osuđivanjem potvrđujemo svoju pripadnost nekoj skupini. Sigurno ste doživjeli da vaš⁄a prijatelj⁄ica komentira neku osobu i iako se vi možda ne slažete s tim mišljenjem, prihvatite ga. Zatim, isto mišljenje potvrđuju i ostali članovi skupine te se „stvara začarani krug”.

KAKO PRESTATI OSUĐIVATI?

1) Prije no što krenemo osuđivati, trebali bismo razumjeti situaciju u kojoj se osoba nalazi. No, to nije nikako lak posao, jer nemamo uvijek vremena (ni želje) ući u dublje razumijevanje nečijeg ponašanja, tj. situacije pa je lakše osuditi!

2) Pokušajmo razumjeti kulturu kojoj osoba pripada te zašto se ponaša na način na koji se ponaša

3) Uvijek prvo razmislite o vlastitim nesigurnostima i umjesto osuđivanja drugih, izaberite rad na sebi

4) Preispitujte svoja prijateljstva i veze. Jesu li ona prožeta pozitivom ili osuđivanjem drugih za njihove postupke? Ako jesu, najbolje je napustiti takvo okružje te krenuti stvarati veze koje su temeljene na pozitivnim pogledima na svijet i međusobnom poštovanju.

psihologija, percepcija, zašto osuđujemo