Mnogi ljudi sanjaju o pisanju knjige, no samo rijetki uspiju na tom putu. Za neke je prepreka spisateljska blokada, dok drugima nedostižna književna scena izmakne iz ruku zbog nemogućnosti izdavanja knjige. No kad se sve u životu napokon poklopi, sav trud i ulaganje u ostvarenje tog velikog sna na kraju dobiju smisao.

Kako izgleda put od sna do izdavanja prvog romana, ispričala nam je naša suradnica i književnica Jana Krišković Baždarić. Diplomirala je na dva fakulteta: kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci i informacijske znanosti na Sveučilištu u Zadru. Dugi niz godina radi u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka, a čini se kako su knjige oduvijek bile njezin život. 2021. godina će sigurno biti zapamćena kao jedna od najvećih prekretnica u njezinoj karijeri i ulazak u svijet književnosti izdavanjem romana ‘Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću‘.

Radnja romana prati put glavne junakinje, 35-godišnje Bele Lang prema samoostvarenju i velikim životnim promjenama za koje joj se neprestano čini da ih čeka predugo. Kao novinarka lokalnih novina već se duže vrijeme osjeća zarobljena u životu koji je prethodno bio njezin vlastiti izbor, ali koji ju je zarobio svojom ustajalom trajnošću i sigurnošću u kojoj polako, ali sigurno, gubi najbolji dio sebe. Jednoga sasvim uobičajenog jutra, jedan naoko slučajan e-mail pokrene promjene u njezinu životu za koje će se prvi put morati zapitati je li na njih uopće spremna.

‘Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću’ u velikom dijelu propituje suvremene težnje mladih žena – kako pronaći sebe, svoj životni put i na koji način se istrgnuti iz neudobne sigurnosti života, ostvariti svoje potencijale i, u konačnici, pronaći svoju sreću. Knjiga je dostupna za kupnju putem Naklade Fragment, kao i u knjižarama diljem Hrvatske. Sve o romanu prvijencu, potrazi za izdavačima i novim iznenađenjima koje priprema, Jana nam je ispričala u ugodnom razgovoru.

Nakon dva završena fakulteta, dugogodišnjeg pisanja bloga i kolumni te stalnog posla na kojem si uvijek okružena knjigama, stigao je i tvoj prvi roman ‘Godina u kojoj je Bela Lang pronašla sreću’. Odvedi nas iza scene i ispričaj o ključnom trenutku kada si odlučila početi pisati knjigu.

Ključni trenutak dogodio se godinu dana nakon što sam počela pisati svoj blog. Osim kolumni o svakodnevnom životu, na blogu se, sasvim slučajno počela provlačiti i priča o tridesetpetogodišnjoj ženi koja iz temelja želi promijeniti svoj život, ali joj to ne polazi za rukom. Ženi koja se zatekla na jednom mjestu s kojeg se 10 godina ne može pomaknuti, ma koliko se trudila. Ipak, prilika koju iznenada dobiva na neki način potvrđuje da je svaki dan prilika da napravimo nešto za sebe, jedan korak naprijed.

Jednog dana, otvorit će se vrata onima koji prema tim vratima idu. Ovo je i ljubavna priča u kojoj se provlači pitanje granica, mogućeg i nemogućeg, stvarnog i nestvarnog. Reakcije na prve nastavke priče su bile izuzetno pozitivne i ohrabrujuće što me motiviralo da priču povučem s bloga i krenem pisati roman o Beli Lang. Bilo je to vrlo uzbudljivo iskustvo, jer se nekako nametnulo samo po sebi, bez neke moje svjesne odluke da ću napisati roman, ali sve je vodilo u tom smjeru.

S kojim izazovima si se susretala tijekom pisanja, a s kojima po završetku knjige? Koliko je bio težak proces pronalaska izdavača i prihvaćanja rukopisa na razmatranje?

Pisanje je vrlo zahtjevan proces, ponajprije zbog toga što je prepun unutarnjih borbi i previranja, nestrpljenja, samokritičnosti i sveprisutne sumnje u samoga sebe. Mogla bih reći da je pisanje borba sa samim sobom. Najbolja i najgora verzija sebe su u konstantnom sukobu i njihovo nadmudrivanje je zapravo gorivo koje pokreće pisanje. Pisanje je i vrlo osamljen proces, ali za mene u tome leži njegova najveća čar.

Priliku za biti sa sobom i čupati iz sebe ono najbolje vidim kao veliku privilegiju. Susrela sam se s mnogim izazovima tijekom pisanja, ali kao što sam već spomenula ona su uglavnom bila vezana za pitanja zašto to radim, jesam li imalo dobra u tome i što ako to što pišem u konačnici bude loše štivo? Pisanje je za mene bilo novo iskustvo, a kao takvo, ono je kod mene prvenstveno bilo poigravanje s vlastitim granicama (kako strpljenja, upornosti, tako i samopouzdanja).

Što se tiče pronalaska izdavača, to je onaj konkretan težak dio. Autoru prvijenca izuzetno je teško uopće doći do dvosmjerne komunikacije s izdavačkim kućama, a kamoli uopće do prilike da jedna od njih roman i objavi. Kod mene je potraga trajala 10 mjeseci. Na mailove u pravilu ne odgovaraju, ili se radi o generičkim odgovorima. Vrata su čvrsto zatvorena, a šansa da netko pročita rukopis je ravna čudu. To je ono što je realno. Na sreću, čuda, ali ona drugačija, također postoje.

Iako smo Belu mogli upoznati kroz nastavke koje si objavljivala na prvom blogu 33 etc., cijelu priču odnedavno možemo čitati u izdanju Naklade Fragment. Kako je započela vaša suradnja?

Naklada Fragment je moje čudo. Mlada izdavačka kuća osnovana 2019. godine usred moje potrage za izdavačem. Ono što je najbolje u cijeloj priči jest da je Naklada Fragment osnovana s ciljem da objavljuje knjige domaćih autora, ponajprije onih neafirmiranih, kako bi dobili priliku javnosti predstaviti svoj rad. Odmah sam im se javila, a njihov odgovor bio je prvi ne-generički odgovor na moj upit.

Nakon nekog vremena pročitali su rukopis i javili da im se izuzetno sviđa. Sjećam se tog jutra kad sam sama sebi rekla: Snovi se zbilja ostvaruju! Znala sam! Nakon toga zatekla nas je pandemija i rokovi su se pomicali, ali Bartul i Sonja su to stoički izdržali i Naklada Fragment danas ponosno juri prema naprijed. Knjiga je objavljena u svibnju 2021. godine, a njihov odnos prema autorima, objavljenim knjigama i cjelokupnom procesu je nešto čemu se divim i divit ću se.

Radnja knjige se odvija u New Yorku koji je bio ključan u životu glavne junakinje Bele, ali slutimo da odabir grada nije bio slučajan. Osim tvoje fascinacije ovim gradom, možemo reći kako je New York uvijek veliki izazov za ljude koji žude za promjenom, uspjehom i potpunom životnom ispunjenošću. Kako se Bela našla na ulicama Velike jabuke?

Svi mi, na neki svoj način, nakon nekog vremena upadamo u rutinu života. Zaposlimo se, osnujemo obitelj, ispunimo one društveno poželjne uvjete da bismo mogli reći da smo se ostvarili kao odrasle osobe. Mnogi od nas zamišljali su život drugačijim, imali svoje želje i planove, maštali o ostvarivanju nekih svojih ciljeva. Svega onoga što je progutao način života na koji smo pristali. Bela Lang upravo je ta osoba. Novinarka lokalnih novina koja, usprkos godinama koje prolaze, sanja neke svoje snove.

Poziv iz New Yorka i prilika koju dobiva iz temelja će promijeniti kako njezin život, tako i uvjerenja o njemu. Smatram da je New York uvijek dobra suprotnost rutini, dosadi i predvidljivosti. Imala sam ga priliku posjetiti 2010. godine i već prvi dan me u to uvjerio. Bela je morala proći test brzine koju joj je grad nametnuo i zapitati se koliko stvarno želi neke stvari u životu i je li spremna ići njima ususret bez obzira na to što u tome možda neće uspjeti.

Pisanje knjige je dugotrajan proces koji često znači da moramo zaviriti u najskrivenije dijelove sebe kako bi liku udahnuli osobnost, oživjeli ga i predstavili čitateljima. Koliko je lik glavne junakinje fikcija, a koliko ima tvojih razmišljanja, osobina i iskustva?

Belina iskustva su samo njezina, ali mnoga njezina razmišljanja su i moja. Zanimljivo je stvarati lik s kojim dijelite misli, a onda ga puštate u život i gledate kako se u njemu snalazi. Mislim da svaki autor u lik utka dio sebe, makar u nekom dijelu. 

Nedavno je knjiga imala i svoju prvu promociju i to u Split. Kako su ljudi reagirali na Belu i priču koja se krije iza nastajanja romana?

Promocija u Splitu bila je moja prva promocija, i iz tog razloga meni vrlo draga. Reakcije su bile vrlo pozitivne samim time što se u Belinu liku zaista može, makar malim dijelom, prepoznati svatko. Svi smo mi, na neki svoj način, Bela Lang. S nekim zakopanim snovima unutra, s nekom iskrom u sebi koja će se kod mnogih ugasiti, ali kod nekih i zapaliti punim žarom. Uslijedila je promocija u mom gradu Rijeci 23. rujna, a u prosincu najavljujem gostovanja na Instagram profilima naših poznatih book blogerica Tamare s bloga Čitam, gledam, slušam, Ane s bloga Učiteljica čita i Tee s bloga Delighted bookworm.  Vesele me svi susreti i razgovori, kako uživo, tako i online.

Riječka promocija romana Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Za Belu bi mogli reći da je 2021. doista godina kad je pronašla sreću i stigla u živote brojnih čitatelja, no što je pronašla Jana? Što za tebe znači izdavanje ovog romana i put u književne vode?

Za mene to znači jako puno. Pisanje je moj lijek, moja sreća i moj put. Držati objavljeni roman u rukama za mene je zaista velika stvar. Potvrda i velika motivacija za naprijed. Nešto što mi govori da je ono što silno želiš moguće, ali također govori da je i ono što si sljedeće naumio također ostvarivo. To su velike spoznaje. Istina, potrebno je puno rada i strpljenja, ali nagrada je velika.

Dosadašnje recenzije su vrlo pozitivne i ohrabrujuće, a interes za knjigom je svakim danom sve veći. Postoji li šansa za nastavkom priče ili možda pripremaš nešto sasvim novo?

Jako me vesele reakcije i mnogobrojni osvrti romana. Roman je, također, jako čitan u knjižnicama što je odlična stvar. Bela će zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu, ali naravno ja pišem i dalje. Roman koji pripremam obrađuje malo težu tematiku. Mogla bih reći da se bavi i poigrava pitanjem usamljenosti, samoće, gubitka i suočavanja sa životnim istinama za kojima treba posegnuti duboko u sebe želi li ih se postati svjestan.

Radnja prati put glavne junakinje Anne kojoj se nakon majčine smrti urušava svijet. Neposredno prije njezine smrti upoznaje Nialla, irskog glazbenika koji je prije sedam godina skrivio automobilsku nesreću u kojoj je izgubio sina. Njihov susret označit će prekretnicu u Anninu životu nakon koje će početi otkrivati o sebi sve ono čega godinama nije bila svjesna. Što se tiče nastavka priče o Beli, on je svakako u planu. Već sada mu se neizmjerno veselim. 

Autorica romana, Jana Krišković Baždarić

Za kraj, podijeli s našim čitateljima najdraži ulomak ili rečenicu u romanu ‘Godina u kojoj je Bela Lang pronašla sreću’.

„Reci da ćemo se vidjeti ponovno.“ Podignem lice visoko prema njegovu, želeći da ga obujmi svojim rukama i približi sasvim blizu svomu.

Poželim zaustaviti prokleto vrijeme koje nam oduzima pravo da se osjetimo spremnima za ono što nam servira. U svojoj jurnjavi daje nam i odnosi prilike, otimajući nam šansu da ih dočekamo spremni. Nudi nam svijet na dlanu odbrojavajući sekunde, dok nam tišinu i čekanje servira na pladnju beskrajnih sati. Podignem ruku i položim dlan na njegov obraz. Nedugo zatim i drugi. Vrijeme se zaustavi negdje između našeg pogleda, u toplini mojih dlanova. Izgubim se u njegovim očima pokušavajući se utisnuti u njih dovoljno duboko da me poželi njima tražiti kad više ne budem ispred njega.

„Otputuj sa mnom, Bela! Predomisli se, kvragu!“ Nasloni čelo na moje pritisnuvši ruku na moj vrat, dok njegove usne govore slučajno dotičući moje.

Vrijeme koje je naizmjence nudilo preduga razdoblja potrage i prekratka uživanja u otkrivenom, najednom je stalo. Iznenada nas je zaobišlo i ostavilo stajati na ovome netaknutom komadiću londonske ulice.

Foto: © Privatna arhiva Jana Krišković Baždarić