PRIČA O DJEDU MRAZU: KAKO JE NASTAO JEDAN OD NAJPOZNATIJIH LIKOVA NA SVIJETU?

Vjerojatno najpoznatiji lik kojeg vežemo za period božićnog slavlja je lik Djeda Mraza. Možemo ga pronaći i pod nazivom Djedica ili Djed Božićnjak. Nasmijani debeljuškasti djedica s bijelom bradom i crvenim odijelom uveseljava djecu diljem svijeta donoseći im darove. No, tko je on zapravo?

Djed Mraz je izmišljeni lik koji se razvio iz lika sv. Nikole – biskupa koji je živio u 3. stoljeću u današnjoj Turskoj. Priča seže daleko u razdoblje Rimskog Carstva za vrijeme progona kršćana, povezuje se s germanskim božićnim običajima te se seli u Ameriku gdje u 19. st poprima i svoj konačni oblik. Saznajte kako se stvarao lik Djeda Mraza i zašto su ga Europljani na početku odbacivali.

SV.NIKOLA – ZAŠTITNIK DJECE

Sv. Nikola je rođen u Grčkoj krajem 3. st. Bio je biskup u gradu Myra, današnjoj Turskoj. Djelovao je za vrijeme velikog progona kršćana – Biblije su se spaljivale, a svećenici su se morali odreći svoje vjere ili bi u suprotnom bili brutalno ubijeni. Nikola se nikada nije odrekao svoje vjere te je zato proveo mnoge godine u zatvoru. Nakon njegove smrti, njegovo se ime spominjalo stoljećima poslije zbog čuda koja su mu bila pripisana. 1200. godine postao je poznat kao zaštitnik djece i donositelj darova zbog dvije priče:

U prvoj, poznatijoj priči, spasio je tri mlade djevojke od života u paklu prostitucije tako što je njihovom ocu kroz prozor ubacio tri vreće sa zlatnicima koje su trebale poslužiti kao miraz.

U drugoj, manje poznatoj priči, vlasnik jedne gostionice ubio je tri dječaka te je njihova raskomadana tijela bacio u bačve koje su se nalazile u podrumu. Ušavši u gostionicu, Nikola je predosjetio taj strašan zločin te je uskrsnuo žrtve.

Između 1200. i 1500. godine sv. Nikola je bio donositelj darova, a njegov se dan obilježavao 6. prosinca. Izgled strogog sveca ublažio se dodavanjem nekih osobina prijašnjih bogova kao što su rimski bog Saturn i nordijski bog Odin. Točnije, dodana mu je bijela brada, a ponekad i neke moći. Djecu je pozivao na molitvu i dobro ponašanje.

Foto: © gpointstudio

REFORMACIJA I NESTANAK SV. NIKOLE

Početkom Reformacije (protestantizam) 1500. godine, sv. Nikola odlazi u zaborav. Glavno je pitanje bilo tko će sada donositi darove i usrećivati djecu? Njegovu je ulogu preuzeo mali Isus. No, kako će mali Isus donositi darove i kažnjavati djecu koja nisu bila dobra? Mali Isus dobio je pomoćnika koji je bio zadužen za donošenje darova i plašenje/kažnjavanje djece koja nisu bila dobra.

Pomoćnik je bio baziran na izgledu sv. Nikole, a Nikola više nije bio donositelj darova nego pomoćnik koji je kažnjavao djecu. Ti su likovi u germanskoj kulturi poznati kao Ru-klaus (Strogi-Nikola), Aschenklas (Pepeljasti Nikola) i Pelznickel (Bijesni Nikola).

STVARANJE KRAMPUSA -NIKOLINOG STRAŠNOG PRATITELJA

Takav strašan lik zahtijevao je od djece da budu poslušna ili bi ih u suprotnom oteo i istukao. Zvuči poznato? Riječ je o Krampusu, Nikolinom strašnom pratitelju. Krampus je predstavljao zlo, a Nikola dobro. Krampus je bio zadužen zločestu, neposlušnu djecu, a Nikola je nagrađivao dobru, poslušnu djecu.

SV.NIKOLA ODLAZI U AMERIKU

Nizozemski iseljenici donose sv. Nikolu (Sinterklaas) u Ameriku. Božićni običaji u Americi nisu bili nimalo slični današnjima. To se promijenilo kada je skupina pisaca odlučila vratiti Božić kao obiteljsko slavlje oživljavanjem i prerađivanjem lika sv. Nikole. Sv. Nikola se pojavljivao u dječjim pričama, u kojima je letio iznad krovova te je donosio darove dobroj djeci, a šibe zločestoj. Za konačan izgled dobrog, debeljuškastog djedice velikim je djelom zaslužan Thomas Nast – politički karikaturist.

DJED MRAZ SE VRAĆA U EUROPU

U Americi je sv. Nikola postao Djed Mraz te se u tom obliku pokušao vratiti u Europu. U Francuskoj on postaje Père Noël, a u Velikoj Britaniji Father Christmas (Djed Božićnjak). Ta je promjena naišla na otpor jer je lik Djeda Mraza bio nepotreban u Europi. Njegov je lik prihvaćen na europskom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata, a za to su zaslužni američki vojnici. Postao je simbol američke velikodušnosti u ratom pogođenim europskim zemljama.

Zanimljivo, u Rusiji je tradicionalno postojao lik po nazivu Ded Moroz, otkud smo mi preuzeli naziv Djed Mraz. U nekim europskim državama lik Djeda Mraza žestoko se odbacuje. Glavni razlog za to je njegova nepovezanost s europskom kršćanskom tradicijom.

Uzmemo li u obzir njegovu svjetsku popularnost, Djed Mraz postaje neizbježan božićni lik, a za to je velikim dijelom zaslužna Amerika. Gotovo svaki božićni film uključuje lik Djeda Mraza, neizbježne su i različite božićne reklame, a jedne od najpoznatijih su one Coca-Cole-ine, svjetski poznatog brenda.