Zeleni, crni, od kamilice, metvice, šipka, bazge? Sigurno ste pogodili, riječ je o čaju. Vjerovali ili ne, čaj je drugo najkonzumiranije piće na svijetu (nakon vode), a 2020. godine je ispijeno oko 6,3 milijarde kilograma ovog napitka.
Statistika pokazuje da konzumacija čaja raste iz godine u godinu, što i ne začuđuje uzmemo li u obzir njegovu zdravstvenu dobrobit. Naime, određeni sastojci čaja umiruju, štite od upala, raznih bolesti, jačaju imunitet, poboljšavaju koncentraciju, održavaju zdravlje probavnog trakta… popis dobrobiti je beskonačan. No, što zapravo znamo o povijesti ovog napitka kojeg većina ljudi svakodnevno konzumira?
LEGENDA O ČAJU
Priča o čaju vodi nas gotovo 5000 godina unazad u jednu istočnoazijsku zemlju – Kinu, «rodno mjesto» čaja. Prema legendi, 2737 g.pr.Kr. vladar Shen Nung sjedio je ispod drveta dok mu je sluga pripremao vodu za piće (prekipljujući je). U vodu je u tom trenutku slučajno upalo lišće koje se nalazilo na drvetu. Iako je sluga htio baciti napitak, Shen Nung je ipak odlučio isprobati dobiveni napitak. To je drvo bilo Camellia sinensis, a dobiveni napitak ono što danas nazivamo čajem.
KINA -RODNO MJESTO ČAJA
Camellia sinensis (lat.) ili biljka čajevac, po kojoj je i nastala riječ čaj, raste u Aziji i od nje se dobiva aromatični napitak u vodi. Ispijanje čaja u Kini bilo je popularno puno prije nego je ovaj ritual uopće predstavljen zapadnim zemljama. U grobnicama su pronađeni spremnici za čaj koji datiraju negdje između 206 g.pr.Kr. i 220 g. za vrijeme vladavine dinastije Han. Čaj je postao toliko omiljen da je krajem 8.st. o njemu napisana i prva knjiga Ch’a Ching. Ritual ispijanja čaja od Kineza su prvi preuzeli njihovi susjedi – Japanci.
PREDSTAVLJANJE ČAJA JAPANU
Za predstavljanje čaja japanskom stanovništvu zaslužni su budistički redovnici, koji su putovali u Kinu zbog izobrazbe. Ispijanje čaja postalo je sastavni dio japanske kulture. Ceremonija konzumacije čaja nazvana je ”Chanoyu” te je nastala pod utjecajem filozofije Zen Budizma. Iznimna se važnost pridodaje samom činu pravljenja čaja. Ceremonija ispijanja čaja provodi se prema glavnim elementima japanske filozofije utkane u Zen Budizam – harmoniji, čistoći, poštovanju i smirenosti.
ČAJ U EUROPI
Nizozemska
U Europi se čaj u drugoj polovici 16.st. po prvi puta nakratko spominje. Većinom ga spominju Portugalci koji su živjeli na Istoku kao trgovci ili misionari. Iako su najvjerojatnije neki od njih i donijeli prve primjerke čaja u Portugal, ipak nisu Portugalci ti koji su prvi importirali čaj u Europu. Zasluge preuzimaju Nizozemci. Prva pošiljka čaja stigla je iz Kine preko otoka Jave do Nizozemske. Čaj je postao popularno piće u toj zemlji te se brzo proširio po cijeloj Europi. No, zbog visoke cijene ostao je piće bogatih i imućnih.
Velika Britanija
Nizozemci su dominirali u trgovini čajem sve do 1678., kada su tu ulogu preuzeli Britanci osnivanjem Istočnoindijske Kompanije (East India Company) koja je upravljala svim trgovačkim putevima kroz Aziju i Istočnu Afriku. Za vrijeme monopola ove kompanije, Hong Kong, Singapur i Indija postali su britanske kolonije. Ne samo to, taj je monopol rezultirao ratom između Velike Britanije i Kine.
Izbijanjem rata, Britancima je bio onemogućen pristup kineskom čaju. Kako su riješili ovaj problem? Odlučili su uzgajati vlastiti čaj. Klima i sjeverna visočja nove Britanske kolonije – Indije činila su se kao obećavajuće mjesto za kultivaciju čaja. Iako su Indijci već uzgajali određene vrste ove biljke, nisu poznavali proces obrade.
Škotski botaničar Robert Fortune špijunirao je drevnu kinesku tehniku procesuiranja čaja te se vratio u Indiju sa znanjem, opremom i iskusnim timom kineskih uzgajivača.
Bostonska čajanka
Do druge polovice 18.st. čaj postaje najveća i najcjenjenija sirovina koju je Britanija izvozila. Europskom kolonizacijom Amerike, čaj postaje popularan i u SAD-u. Toliko popularan da su Britanci nametnuli poseban porez kako bi smanjili potrošnju ove sirovine.
Ovaj potez Britanaca rezultirao je zabranom dovoza oporezivih sirovina u američke luke. Britanskim zatvaranjem bostonske luke, tj. Bostonskom čajankom, započeo je Američki rat za neovisnost (American War of Independence). Zanimljivo, taj je događaj uzrokovao favorizaciju kave u Americi.
Ostali dijelovi svijeta
Krajem 19. i početkom 20.st. uzgoj čaja proširio se na Rusiju, Sumatru i Iran te na ostale zemlje kao što su Natal, Malaŵi, Uganda, Kenija, Kongo, Tanzanija i Mozambik u Africi. Kao i na Argentinu, Brazil, Peru u Južnoj Americi i Queensland u Australiji.
KLASIFIKACIJA ČAJA
Čajevi se klasificiraju prema regiji/području porijekla. Veća područja porijekla su Kina, Ceylon, Japan, Indonezija i Afrika, a manja Darjeeling, Assam i Nilgris u Indiji, Uva i Dimbula u Šri Lanki, Keemun u Chi-menu (kineska provincija Anhwei) i Enshu u Japanu. Uz područje porijekla, klasificiraju se i prema veličini procesuiranog lista – veći ili manji usitnjeni.
TRADICIONALNI JAPANSKI ČAJ
Čaj koji su Japanci koristili u svojoj ceremoniji ispijanja čaja (Chanoyu) pripremao se miješanjem vode s usitnjenim, mljevenim zelenim čajem – Matchom. Japanci su preferirali njezin svjež, zelen okus što je zapadnjacima bilo neuobičajeno.
RUSKA PRIČA O ČAJU
1618. Kinezi su vladaru Rusije, Tsaru Alexisu, poklonili uzorke čaja. Nakon toga, čaj postaje izuzetno popularan napitak i u dalekoj Rusiji. Čaj je do Rusije pristizao karavelom deva trgovačim rutama. To je bio put od gotovo 20000km, a za put im je trebalo oko 1,5 godina! Kako bi se zadovoljila potražnja za čajem, u Rusiju je svake godine oko 6000 deva uvozilo približno 3000kg ovog napitka.
AMERIČKI DOPRINOS
Godine 1904. za vrijeme održavanja St. Louis World Trade Fair-a skupina proizvođača čaja nudila je vrući čaj svim posjetiteljima. Vruće ljetne temperature natjerale su jednog od organizatora da čaj ulije u čaše u kojima se nalazio led. I voilà – nastao je ledeni čaj.
Amerikanci su zaslužni i za vrećice za čaj. 1908 njujorški je trgovac čajem restoranima i kafićima poslao uzorke čaja u svilenim vrećicama. Nakon nekog vremena, primijetio je da su restorani i kafići te uzorke s zajedno s vrećicom direktno stavljali u kipuću vodu kako bi uštedjeli vrijeme. Takav način pripreme čaja ubrzo je postao najrašireniji način pripreme.
NAPITAK KOJI POVEZUJE LJUDE
Kod nas se riječ čaj upotrebljava kako bismo opisali biljni infuzum, odnosno otopinu dobivenu prelijevanjem biljnih dijelova (najčešće lista, cvjetova, mljevenih plodova biljke i tanjih stabljika) u vodi različite temperature, što nije direktno povezano sa samom biljkom čajevac.
Ljekovita svojstva ovog toplog napitka poznata su od davnina, no nažalost, konzumacija je većinom zapostavljena te vlada uvriježeno mišljenje da se čaj pije samo kada smo bolesni. Ne radi se samo o toplom napitku, već o napitku koji je od davnina imao ulogu povezivanja ljudi i stvaranja ugodne atmosfere. Tu je ulogu čaja prepoznao i jedan britanski brend – KAYTEA.
Sa željom osvježavanja dosadašnjeg iskustva ispijanja čaja i željom za novim doživljajem ovog napitka KAYTEA je počela eksperimentirati s različitim okusima i vrstama čajeva. Danas ovaj brend u svojoj ponudi čajeva ima izuzetno zanimljivu ponudu koju vrijedi isprobati, a uz to – sastojci od kojih se rade njihovi čajevi dolaze iz čitavog svijeta te je porijeklo svakog čaja poznato i vidljivo kupcu!
I Hrvatska se može pohvaliti sjajnim izborom domaćih čajeva, među kojima se nedavno istaknuo brend Odores Silentii (Mirisi tišine). Iz ljubavi prema čaju pokrenuta je priča koja je iz hobija pretvorena u posao, a čajevi s njihovim potpisom nastaju u suradnji s OPG-om Bioplant. Ručno odabrani dijelovi bilja i ekološka proizvodnja uz kolekciju setova i dodataka za ispijanje čaja stvaraju istinski užitak. Više o brendu Odores Silentii možete pročitati na njihovoj službenoj stranici i Instagramu.
Foto: Odores Silentii
Foto: © Unsplash/ Pexels
